Projekt "Starost nije bauk" je primjena teorijskih strukovnih znanja i vještina naših učenika u Irskoj... pročitaj više

Rad u staračkim domovima u Dublinu vrijedno je iskustvo

Drugu godinu zaredom 28 učenika i tri nastavnika Medicinske škole Pula otići će u Irsku na dva tjedna. Učenici druge godine usmjerenja medicinska sestra/tehničar i fizioterapeutski tehničar/tehničarka u Dublinu će od 14. do 28. travnja odraditi 80 sati praktične nastave u domovima za starije i referentnim centrima, a sve to u cilju provođenja projekta "Starost nije bauk" kroz program Erasmus+K1.

Glazba svira po cijele dane

Koliko se razlikuju briga o starijima u Irskoj i kod nas te kakav dojam taj kratki boravak u Dublinu ostavlja na učenike, rekla nam je Martina Jurišić (18) koja je kroz ovo vrijedno iskustvo prošla lani.

- Zaista je drugačije. Na mene je taj boravak u Irskoj ostavio presnažan dojam. Moram priznati da sam plakala kad sam odlazila za Pulu. Bilo nam je jako lijepo i jako ugodno, svi od reda su nas primili kao da smo članovi njihovih obitelji. U Dublinu smo bili smješteni u obiteljima pa sam tako bila kod jedne starije gospođe čiji muž boluje od demencije i smješten je upravo u staračkom domu u kojem smo radili. Sam način rada u staračkom domu je potpuno drugačiji nego kod nas. Oni koriste jako puno pomagala dok obavljaju taj posao, nema onog dizanja pacijenata na "ho-ruk", već za to koriste medicinske dizalice, nigdje im se toliko ne žuri kao nama, ali njih je i više zaposleno u jednoj smjeni nego kod nas. U prosjeku tamo jedna medicinska sestra ili tehničar vode brigu o četiri do pet pacijenata i rade jednu vrstu posla, njegovatelji drugu, imaju i animatore, i tako dalje. Ujutro se u sobama obavlja njega i onda odlaze u društvene prostorije gdje se druže i zabavljaju cijeli dan. Nitko ne ostaje u posteljama, nema veze da li su pokretni ili nepokretni. Ovdje se dosta toga radi mehanički, ali uglavnom zato što se ne stiže drugačije, a tamo je sve puno opuštenije. Tamo muzika svira po cijele dane, već ujutro dok se radi njega, za svakog pacijenta postoji cijeli popis stvari koje on voli ili ne voli i to se strogo poštuje, čak i prilikom odijevanja, zaista se gleda da budu sretni i zadovoljni kao da su kod kuće, priča nam Martina, te dodaje da u Irskoj starost zaista nije niti bauk, a niti provođenje zadnjih godina života u siromaštvu i patnji.

Kao što joj se svidio princip rada u staračkom domu u Dublinu, tako su joj se svidjeli i Irci s kojima se tijekom svog boravka susretala, pa i hrana koju je kušala. Priznaje da bi se vrlo lako mogla priviknuti na tamošnji život, no za sada o tome ipak ne razmišlja. Iako su neki njezini kolege, kako kaže, samo godinu dana nakon mature i stažiranja odselili u Irsku i jako su zadovoljni, Martina bi ipak više voljela kada bi se sve to što su vidjeli u inozemstvu počelo primjenjivati i kod nas, na sveopće zadovoljstvo.

Idu samo najvrjedniji učenici

Što su o našim učenicima rekli Irci, otkrila nam je voditeljica projekta Mirhada Šehić.

- Ono što su ravnatelji i voditelji tih domova za starije rekli o našim učenicima je da su oni zaista jako dobro potkovani strukovnim znanjem i jako su zadovoljni viđenim u praksi. Oni su za njih, recimo, kao radnici s dvije godine iskustva. Tako da je većina učenika dobila pismo preporuke od ustanove u kojoj su bili, što njima uvelike daje prednost pri kasnijem zapošljavanju ili pri upisu na fakultet. Dakle, znanjem smo još uvijek na jako visokoj razini u EU, pogotovo strukovnim znanjem, još uvijek imamo jako puno sati praktične nastave, što se uvijek pokazuje kao velika prednost, a vrlo bitna prednost nam je i poznavanje engleskog jezika, u čemu se također naši učenici ističu i mnoge su u Irskoj oduševili svojim komunikacijskim vještinama, rekla je Šehić te priznala da neki učenici i jesu dobili ponude za posao, no također i kako se nada da će svi oni stečena znanja i iskustva iz inozemstva ipak prenijeti na svoj rad u Hrvatskoj. (Patricija SOFTIĆ)

Preuzeto sa Glas Istre portala